Islamski centar Zagreb

Hutba: 03.06.2011.

Tema: Sjećanje na Sultana Mehemeda Fatiha

 

Zaista, sva zahvala pripada Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. On je Prvi prije svakog prvog i Posljednji poslije svakog posljednjeg. Svjedočim da nama boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed a.s. Allahov sluga i Allahov poslanik svjedočenjem u kojem je tajno usklađeno sa javnim, a srce sa jezikom.

Neka je salavat na Muhammeda a.s., njegovu časnu obitelj, njegove ashabe kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Kijametskog dana.

Cijenjena braćo i sestre!

Prošle subote se navršilo 548 godina od izdavanja Ahdname sultana Mehmeda Fatiha, koju je po osvajanju Bosne 28. svibnja 1463. izdao u taboru Milodraž kod Fojnice. Čuvena Ahdnama smatra se jednim od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima u povijesti.

– To je prvi poznati dokument u povijesti u kojem je jedan vladar kao predstavnik svoje vjere, u ovom slučaju islama, katolicima dao jamstva za život, slobodu vjeroispovijesti i svih oblika vjerskog djelovanja. Ovaj dokument je značajan zato što su tek u prošlom stoljeću Ujedinjeni narodi donijeli Deklaraciju o vjerskoj toleranciji.

Još u doba ranog djetinjstva Mehmed Fatih je upućen u jednu od medresa u provinciji, kako bi očvrsnuo daleko od udobnosti carskog dvora i zadobio odgoj i znanje o vjeri. Sultan Fatihov učitelj je bio mula Ahmed Gurani.

Pod budnom pažnjom mula Ahmeda, Mehmedova prirodna inteligencija je izbrušena do visokog sjaja. Mladi princ se okitio visokim znanjima o islamu, povijesti, geografiji, pjesništvu, književnosti. Također je naučio i nekoliko jezika: arapski, perzijski, grčki, bosanski i talijanski.

Kako god je vođeno računa o naobrazbi mladih prinčeva, ništa manje napora nije ulagano u njihov duhovni odgoj. Stav Osmanlija je bio da sama nauka, bez odgoja, malo koristi, a često i šteti. Sultan Fatihov duhovni odgajatelj bio je šejh Ak Šemseddin, učenik čuvenog šejha Bajram Velija.

Okićen velikim znanjem i prefinjenim odgojem, mladi princ je u četrnaestoj godini života vodio rasprave o  temama iz islamskih znanosti sa najboljom ulemom tog vremena i nikada nije propustio klanjati rani sabah namaz.

Nadahnut riječima Muhammed a.s.:

,,Zaista će Konstantinopol (Carigrad-Istanbul) biti osvojen. Divan li je taj osvajač, divna li je njegova vojska.”

u ranu zoru 29. svibnja 1453 g. topovi Sultana Mehmeda Fatiha najavili su kraj tadašnje prijestolnice Istočnog Rimskog Carstva i budućeg Istanbula (Islam bul- cvijet islama). Nevjerojatan vojnički poduhvat sultan Mehmed ostvario je u svojoj dvadesetoj godini. Deset godina poslije, Fatih (Osvajač) proširit će Osmansko carstvo i na Bosnu i tako u srce Balkana donijeti islam. Postoje sigurne pripovijesti da je noć prije ulaska u Bosnu Sultan Mehmed Fatih imao san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu časnih ashaba, kasnijih halifa: Ebu Bekra, Osmana i Aliju. Kad se probudio, pitao je šejha Akšemsudina značenje sna. Evo što mu je šejh odgovorio:

Osvojit ćeš Bosnu. To što si sanjao vatru znači da će u njoj gorjeti plamen vjere. To što si sanjao Ebu Bekra znači da će Bosna biti zemlja iskrenih ljudi koji bogatstvo neće štedjeti za dobrobit islama. To što si sanjao Osmana znači da će Bosna iznjedrit dosta učenjaka lijepoga morala. To što si sanjao Hazreti Aliju znači da će ta zemlja Carevini dati dosta ratnika koji će kročiti stopama časne porodice Muhammeda a.s.

Šteta što nisi sanjao Omera, radijallahu anhu, jer to znači da u Bosni nikada pravde biti neće i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju!

 

Čak i u vrijeme ashaba Božjeg poslanika Muhammeda a.s. bilo je vojskovođa koji su željeli da oni baš budu ,,divne” vojskovođe koje je spomenuo Muhammed a.s. u hadisu.

Pa tako u  Istanbulu i dan danas postoji naselje koje je dobilo ime po ashabu Muhammeda, a.s., Ebu Ejjubu el-Ensariji, r.a., koji je sudjelovao u  prvoj opsadi Konstantinopola, ali je Ebu Ejjub dočekao smrt pod zidinama tog grada 668. godine, a da ga nije uspio osvojiti. Klanjana mu je dženaza, a njegov mezar vremenom je zaboravljen. Tek 800 godina kasnije Akšemsudin, šejh Mehmeda Fatiha, osvajača Istanbula, u snu ima viziju gdje se nalazi Ebu Ejjubov mezar i, na čuđenje prisutnih, nalaze ga zatrpanog zemljom. Sultan Mehmed Fatih na tom mjestu daje izgraditi turbe i džamiju, a od tada mnogi stanovnici Istanbula nastoje biti pokopani u blizini ovog ashaba, a na sabah namazu ove džamije i dan danas ima oko 1500 klanjača. Isti ovaj Akšemsudin je bio osoba koja je najviše motivirala Mehmeda Fatiha da krene u osvajanje Istanbula, i to na osnovu gore spomenutog hadisa.

Nakon deset godina, 28. svibnja 1463., Sultan Mehmed Fatih osvaja i Bosnu, a Franjevcima izdaje svoju ahdnamu, koja glasi:

”Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svijetu da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema bosanskim Franjevcima te zapovijedam:

Spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska. Neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih službenika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjelokupne moje carevine, spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božjim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije protiviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijedi budu pokorni.” (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u povijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije zbog interesa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje.

Ona je napisana iz uvjerenja da je svatko slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u poštivanju ljudske osobe. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjetna zato što uvijek koristi ljudima. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost  našeg života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

S toga molim Allaha da budemo od onih koji slijedimo Muhammeda a.s., da budemo od onih koji čuvaju ono što je čuvao i Sultan Mehmed Fatih – Kur’an i Sunnet i da nas Allah uputi na pravi put!