Islamski centar Zagreb
Hutba: 27.10.2023./12.4.1445.h.
Tema: HAL I OSJEĆAJI MUSLIMANA DANAS
Hvala Allahu na svakom halu i stanju. Njega Uzvišenog molimo da nas zaštiti od stanja onih čije će prebivalište vatra biti.
Svjedočimo da nema drugog Boga osim Allaha Jednog Jedinog i svjedočimo da je Muhammed posljednji od Njegovih poslanika.
Prije dva petka sa omladinom i polaznicima srednjoškolskog mekteba uputismo se u Srebrenicu, mjestu gdje je izvršen genocid nad muslimanima. Poslušasmo tamo svjedoke koji su preživjeli mučenje, strijeljanja, ubijanja. Vratismo se malo u te devedesete kada nitko od nas nije znao hoće li imati što jesti, hoće li preživjeti do jutra ako ga granata ili metak ne pogodi, da neće biti zarobljen ili će mu netko kćerku, majku, sestru silovati, živo dijete spaliti itd. I tako potištenim učenicima gledaš kako malo olakšati i sve bi im rekao kako je to bilo vrijeme kada nije bilo interneta, ljudi u to vrijeme i nisu bili ljudi kakvim bi trebali biti i da je to vrijeme iz nas. Danas je sve napredovalo, pa i osjećaj ljudskosti. Na tren pomisliš da je to danas u modernom svijetu nemoguće, ali samo ,,na tren” na žalost, jer se sjetiš da je prije tri tjedna isti scenarij počeo i u Gazi. Dođu ti u misli bezbroj projekata pod nazivom ,,da se ne ponovi” i vidiš da se, na žalost ponavlja, pa ostaješ klonuo i slomljen.
Naše majke od malih nogu nas poučavaše da je isti sevap kod Boga bez obzira kojem čovjeku pomogao, važno spasiti život i biti ljudima od koristi….
Učila nas biti od onih koji će kroz život nepravdu strpljivo podnositi, koji će kroz život praštati drugima, a pogotovo svojoj braći, koji će uvijek tražiti miroljubivo rješenje, pa čak i kad nam psuju nešto najdraže, ne znam koliko nešto ružno učinili. Naša majke nas ne pozivaše na osvetu, prijetnju, grijeh, na ne daj Bože, ubojstvo itd. Temelje tom lijepom odgoju našli su u Božjoj riječi i sunnetu Muhammeda, a.s., koji je poslan sa svrhom uljepšavanja morala kod ljudi.
Kao vjernici podučeni smo da su muslimani Gaze dio nas. Svaki musliman i muslimanka suosjećaju se sa bolom majke koja će ispratiti dijete samo zato što kao ummet nismo bili u stanju spriječiti zločince. Ako njenu bol uopće može netko razumjeti možemo mi koji smo nedavno proživljavali istu sudbinu.
Zulum, nepravda, sručila se ovih dana na našu braću i sestre u Gazi. Ratna mašinerija iznova podsjeća ummet islama da živimo u svijetu gdje jedino moćni i jaki imaju pravo. Njima se sve tolerira. I bolnice i džamije i škole i dječja igrališta, sve su legitimni vojni ciljevi jer nisu svi ljudi jednaki, niti je svačija krv sveta. U ova tri tjedna su preko tri tisuće mrtve djece, samo djece. 1700 žena ubijenih. Tisuće ubijenih, ranjenih, na tisuće i onih koji su pod ruševinama, Samo je djece pod ruševinama oko 900 a do kojih se ne može, pa se neki uspiju spasiti, a većina se vraća svome Gospodaru i tako iz dana u dan, iz minute u minutu je u Gazi, koja je logor već godinama i koja nam govori da nam globalizacija nije donijela jednaka prava svima, već je na prag slabih i nemoćnih donijela pohlepu moćnika. Nepravedni su pokazali da nema svetinje koju nisu spremni srušiti, a svijet da je spreman nijemo gledati nedužne kako stradaju.
Palestinski narod živi teške trenutke. Slično bosanskom narodu kada se borio za svoju slobodu i jednakopravnost svih građana. Među nama ima braće Palestinaca, članova našeg džemata i redovnih džematlija, koji su i danas s nama ovdje. Nekima od njih su u ova tri tjedna bombardiranjem preselili na Bolji svijet i preko dvadeset, a nekima i preko trideset članova bliže familije. Ne možemo ostati hladnokrvni i bezosjećajni, to su naša braća.
Pa ćemo danas poslije džumanskog farza učiti dovu za mir i blagostanje u Palestini, a u dovi se zaziva i rahmet šehidima.
Danas se u islamskom ummetu smjenjuju iskušenje za iskušenjem, bolni događaji, sve teži od težeg i tragičniji od tragičnijeg. Koliko muslimana danas čeka na pravdu, koliko se muslimanske krvi svakodnevno prolije, koliko se zuluma, nepravde i nasilja sručilo danas na islamski ummet?
Na sva ta iskušenja treba još dodati i zastrašujuću antiislamsku kampanju koju vode zapadne sile mraka koje muslimanima, a posebno omladini, žele omrznuti islam kroz nametanje kolektivne krivice za tzv. islamski terorizam. Od muslimana se danas očekuje da se osjećaju krivima za svako i najmanje (ne)djelo koje je počinio musliman u svijetu i da se ispričavaju za ono što sami nisu počinili i na što nikako nisu mogli utjecati.
Božji imperativ: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte” (Ali Imran, 103), jasno ukazuje da su svi muslimani, bez obzira u kojem vremenu živjeli, dužni i obavezni držati se čvrsto Allahovih uputa, savjeta i naredbi objavljenih Kur’anom, a dostavljenih preko Poslanika, a.s. Kur’anski univerzalni imperativ, kojim se naređuje apsolutno jedinstvo, važi i za naše vrijeme. Dakle, bez obzira na mezheb, pravac i pokret, dužni smo se, kao muslimani, držati Allahova užeta, a ono je garant uspješnog jedinstva i napretka.
Nažalost mi smo danas dali prednost besplodnim raspravama u odnosu na Allahovo pozivanje na jedinstvo i držanje za Njegovo uzvišeno uže. Svatko misli da je najpametniji, pa i kad čuje nešto pametno onda barem na to još nešto mora dodati samo da se dokaže javnosti. Spremni smo na razne vrste debate, ali ne da bi se došlo do zajedničke riječi ili dogovora ili poštovanja, nego samo dokaza koliko smo bolji od drugog.
Zaista, muslimani današnjice su kao nikad ranije opsjednuti dunjalukom, raskoši, glamurom, komforom i svakovrsnim uživanjem. Zar nisu muslimani oni koji danas prednjače u tome, i zar nije bolna istina i realno stanje da se danas više bojimo smrti nego Boga, više maštamo i žudimo za dunjalukom nego za džennetom.
Muslimanski um spava i uspavan je već stoljećima od mašrika do magriba pa iako sve to očima vide, njihov duhovni vid ne osjeća i ne nazire istinu i bolnu stvarnost na koju Poslanik, s.a.v.s, upozorava, istovremeno živeći ovaj najavljeni zeman koji se zloslutno nadvio nad Ummetom. Ummetom koji se zabavio ili bolje reći posvađao sam sa sobom, i kome slatke riječi, prividna pomoć i podrška neprijatelja islama u međusobnim sukobima i manjim ili većim ratnim konfliktima odvlače pažnju, pa ne mogu ili neće da vide istinu, a sve zarad dunjalučkih interesa.
Kada se tome još pridoda snažna medijska manipulacija s običnim pukom, i sve se to još dodatno upakira s ekonomsko – strateškim interesima, onda se dođe do stanja koje je tako slikovito dočarao Poslanik, s.a.v.s., kroz savršen primjer kojim ovo stanje nagovještava i uspoređuje sa „osobama koje je glad ujedinila i okupila oko sofre“.
Allah voli jedinstveni muslimanski saff koji je simbol snage i osnovna pretpostavka za uspjeh.
Mi svakodnevno učimo i jedni drugima citiramo ajet koji nas podsjeća da su muslimani braća i mi to u osnovi i jesmo, nažalost, mi muslimani smo danas jedni drugima ”Jusufova braća”, koji jedni druge ubijaju i nemilosrdno bacaju u duboke jame i tako sami odgađamo našu pobjedu, otežavamo sami sebi a pomažemo našim neprijateljima.
Kur’an nas uči da uspjeh i pobjeda neće doći sami od sebe i da vjernici svoj cilj, dunjalučki i ahiretski, ne mogu ostvariti bez sabura na iskušenjima i bez odricanja i žrtve, kao što dolazi u hadisu: ”Pobjeda dolazi sa strpljivošću.” (Ahmed u Musnedu)
Jer iako je danas svijet mračniji od dubina bunara u kojeg je bačen Jusuf, a.s., crnji i gori od vatre u koju je bačen Ibrahim, a.s.,, smrtonosniji od Crvenog mora Muse, a.s., i vjerniku koliko god teško bilo uvijek ostaje nada u Nuhovoj, a.s. lađi spasa. Zato, glavu gore, vjerniče! Jer, Allah obećava, a tko dosljednije ispunjava obećanje od Gospodara svjetova Koji je objavio: ”Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.” (Gafir, 51.)
Ono što mi možemo učiniti u svojoj stvarnosti ako želimo istinski slijediti sunnet našeg prvaka Muhammeda, s.a.v.s., u ovom teškom halu jeste
-dići svoj glas protiv zuluma, što i mi danas sa ovoga mjesta činimo, bez obzira gdje bio, da li u Vukovaru, Srebrenici, Mianmaru, Gazi itd. i uporno govoriti istinu ma koliko to bilo nekada teško jer je nagrada za istinu Džennet.
–uvesti u svoje obitelji adet, običaj, da zajedno sa njima učimo dovu za svoj ummet i svoju zajednicu.
Molim Svevišnjeg Allaha da između nas ojača samilost jednih prema drugima, učini nas poput jednog tijela, da nam podari snagu, strpljenje i zaustavi krvoproliće nad braćom Palestincima, kao i svim ljudima na svijetu podari mir!
Gospodaru naš, sačuvaj naša srca od pretjerane ljubavi prema prolaznim dunjalučkim dobrima, i daj nam da stremimo ka dobrima Ahireta!