S obzirom da je ovih dana fetva reis-ul-uleme Husein ef. Kvazovića i muftije dr. Aziza ef. Hasanovića da ostajemo kod kuće da ne bi ugrozili svoje zdravlje i da nismo dužni dolaziti na džumu namaz,te da su džamije zatvorene, a nastava se odvije online, tako postavljam ovaj tekst o Isri i Miradžu, koja bi mogla biti aktualna tema hutbe ovog petka:
Zaista, sva zahvala pripada Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. On je Prvi prije svakog prvog i Posljednji poslije svakog posljednjeg. Svjedočim da nama boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed a.s. Allahov sluga i Allahov poslanik svjedočenjem u kojem je tajno usklađeno sa javnim, a srce sa jezikom.
Neka je salavat na Muhammeda a.s., njegovu časnu obitelj, njegove ashabe kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Kijametskog dana.
Cijenjena braćo i sestre!
Nalazimo se u mjesecu Redžebu, mjesecu u kojoj je Noć Mi’radža, a ova noć pada 27. redžeba, koja nastupa sutra (subota, 21.3.) navečer. Ova noć je točno dva mjeseca prije 27. noći Ramazana, Noći kadra, što znači da nam je ostalo još samo mjesec i tjedan dana do najdražeg nam gosta mjeseca Ramazana. Kako je u subotu navečer Noć Mi’radža i današnja hutba će govoriti o njoj.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže:
“Neka je slavljen Onaj koji je u jednom dijelu noći preveo Svoga roba iz Časnog Mesdžida (Mekke) do Dalekog Mesdžida (Jerusalema) čiju smo okolinu blagoslovili kako bi mu neka naša znamenja pokazali, zaista On sve čuje i sve vidi.” (El-Isra’, 1)
Noć Mi’radža se još naziva i Noći Isre i Mi’radža, noć u kojoj je Muhammed a.s. u jednom dijelu noći putovao na krilatom Buraku prvo od Mesdžidul Harama u Mekki do Mesdžidul Akse u Jerusalemu. Taj dio noćnog putovanja naziva se Isra.
Tu je Muhammed a.s zavezao Buraka i klanjao u Mesdžidul Aksa dva rekata da bi mu se nakon toga dogodio Mi’radž, uznesenje u nebesa.
Ono što je bitno napomenuti jeste to da se Isra i Mi’radž Muhammeda a.s. dogodio neposredno nakon velikih poteškoća i izazova na koja je nailazio Muhammed a.s.:
– Prvo, njegovo neumorno pozivanje ljudi u islam u Makki nije davalo željenog ploda i svakodnevno se susretao sa velikim iskušenjima i razočaranjem.
– Drugo, Muhammed a.s. se morao suočiti sa osobnim izazovima i izdržati osobne tragedije poput smrti mile mu supruge Hatidža r.a i nezamjenjivog mu amidže, Ebu Taliba. Hadiža r.a. mu je bila više od supruge.
-Treće, najteži događaj u njegovom životu – prema riječima Božjeg poslanika je incident u Ta’ifu koji ga je povrijedio do njegove srži. Otputovao je u Ta’if pronaći utočište i zaštitu od stanovnike Ta’ifa a za uzvrat je dobio ismijavanje, poniženje i napade.
Tako i mi, kad god smo u teškim iskušenjima, kada nam je teško, olakšajmo sebi svojim Mi’radžom. Vratimo se malo u povijest i shvatimo da ni Poslaniku i prvim muslimanima nije bilo lako, te pogledajmo što su oni činili da dođu do uspjeha kako bi i mi uspjeli.
Ovim putovanjem ukazano je na vrijednost trećeg najznačajnijeg mjesta za muslimane, a to je Mesdžidul-Aksa koji je imao veoma burnu povijest.
Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao da namaz koji se obavi u Mesdžidul-Haramu vrijedi kao 100000 drugih namaza, a namaz obavljen u Njegovoj džamiji u Medini kao 1000 namaza, a namaz obavljen u Mesdžidul Aksa kao 500 namaza.
Klanjati u prva dva sveta hrama je svima nama izvodljivo, ali obaviti namaz u Mesdzidul Aksa je skoro nemoguće.
Upravo iz Jeruzalema se naš Poslanik vinuo u susret Allahu, svom Gospodaru. Upravo za vrata Mesdžidul Aksa je vezao Buraka. U Mesdžidul Aksa je klanjao kao imam ostalim poslanicima i kada je izašao, melek Džibril mu je ponudio mlijeko i vino. Naš Poslanik odabire mlijeko. A Džibril mu odgovara: ,,Izabrao si fitret (ono što je prirodno), a da si izabrao vino tvoj bi ummet zasigurno zalutao.”
Naš Poslanik uzdiže se k Allahu, susreće prijašnje Poslanike na raznim nebesima, svi mu odaju počast i raduju mu se (Adem, Isa, Jusuf, Idris, Harun, Musa, Ibrahim a.s.). Uzdiže se do ondje gdje nije stupio ni najuzvišeniji melek niti najugledniji Božji rob, a kamoli da ga je postigao obični smrtnik, odnosno obični čovjek.
Na tom putovanju Muhammed a.s. je vidio Džennet, a i Džehennem. Ovaj dio putovanja naziva se Mi’radž. Oba putovanja su jedna od najvećih mu’džiza Muhammeda a.s.
Muhammed a.s. je na sedmom katu nebeskom došao do Sidretu-l-munteha, granice koja razdvaja materijani i duhovni svijet. Razgovarao je sa Allahom, iako Ga nije vidio, a taj razgovor mi učimo u svakom namazu, a to je Et-tehijjatu:
Osjetivši Allahovu blizinu Muhammed a.s. reče: Et-tehijjatu lillahi ve-s-salavatu ve-t-tajjibatu (NAŠA POŠTOVANJA, SVE POČASTI, NAŠI NAMAZI I SVA DOBRA DJELA PRIPADAJU SAMO ALLAHU!)
Allah dž.š. tada reče: Es-selamu alejku ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu (NEKA SU BOŽJA MILOST I BLAGOSLOV TEBI, O BOŽJI VJESNIČE!)
A onda Muhammed a.s. reče: Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin (NEKA JE BOŽJI MIR I SPAS NAMA I SVIM ALLAHOVIM DOBRIM ROBOVIMA!)
Prisutni meleki izgovoriše: Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. (VJERUJEMO I IZJAVLJUJEMO DA JE BOG SAMO JEDAN BOG I DA JE MUHAMMED BOŽJI SLUGA I POSLANIK.)
I onda mu Allah dž.š. naređuje obavljanje namaza 5 puta dnevno. Prvo je Muhammedu a.s. bilo naređeno 50 dnevnih namaza pa se vraćanjem na niže katove nebeske susreo sa Musom a.s. gdje ga savjetuje da se vrati našem Gospodaru i traži manje namaza da bi u konačnici bilo 5 kako je to danas, jer Allah dž.š. je rekao: ,,Neka ih bude 5, al se računaju kao da su pedeset, jer se kod Allaha riječ ne mijenja.”
Sam ovaj broj nije toliko bitan koliko je bitan iman u Allaha Uzvišenog, jer nekima bi bilo previše kada bi bio samo jedan namaz koji bi se sastojao od jednog rekata i opet ga ne bi klanjali. Zašto?
Zato jer mu je iman u Allaha i Sudnji dan slab. Zato što istinski ne vjeruje u polaganje računa pred Allahom i ne odabire, poput Poslanike mlijeko nad vinom, nego obrnuto.
Mi’radž je duhovno sazrijevanje muslimana, poslije njega muslimani ne gledaju na materijalne vrijednosti. One im služe samo kao sredstvo. Oni se lako odriču i kuća i dućana i svega u Mekki da bi došli u Medinu i našli plodniji teren svojoj vjeri.
Mi’radž je bio prilika da se pravi i čvrsti vjernici razluče od kolebljivih. Jer kada je Poslanik rekao da je bio na Mi’radžu, bilo je onih koji nisu u to povjerovali, kao i danas što imamo kolebljivaca.
Božji Poslanik s.a.v.s., nam veli da mu je Allah savjetujući ga za vrijeme Mi’radža rekao: ”Nemoj svoje srce vezati za taj prolazni dunjaluk. Nemoj da ti svrha života bude dunjaluk, jer Ja ga nisam stvorio radi vas, radi tebe da u njemu ostaneš vječno, nego svoju ljubav, svoj trud, svoje nastojanje veži za Allaha, za borbu na Njegovom putu, jer ti putuješ i vraćaš se Meni.”
Temeljem kur’anskih uputa kao i događaja Mi’radža, svaki je vjernik pozvan da ostvaruje vlastiti Mi’radž, jačajući svoju duhovnu komponentu. Kako je Poslanik govorio ”Namaz je mi’radž vjernika”, znači da je ovaj oblik ibadeta najefikasnije sredstvo uzdizanja. To potvrđuje i njegov hadis: “Vjernik je najbliži Allahu dž.š. na sedždi.”
Ali i da nije bilo ovih hadisa i sličnih uputa Poslanika vjernicima, bilo bi očito da je namaz najbolji put uzdizanja i približavanja Stvoritelju, jer je to jedini farz, koji je naređen tokom samog Mi’radža, dok su ostali utvrđeni redovnom objavom.
Namazom se čovjek približava i uzdiže k Allahu. Naši namazi bi trebali biti takvi, da se namazu radujemo, da ga smatramo susretom sa Allahom, ali nažalost koliko nas ima koji smatraju namaz opterećenjem, a ne olakšanjem. Ako je namaz susret sa Allahom, vjernik se onda susreće svaki dan, razgovara sa svojim Gospodarom, obraća Mu se, moli Ga, zahvaljuje Mu i time iskazuje svoju ljubav.
Šta je sa onima koji nikada ne stanu pred Allaha, koji Mu se ne obraćaju, koji s njim ne razgovaraju.
Može li se voljena osoba voljeti, a ničim tu ljubav ne pokazati. Da li je takva ljubav iskrena ili je samo na jeziku. Allaha volimo i riječima i djelima, jer voljeti Ga samo riječima je stvar nifaka-licemjerstva.
Mi’radž je ukazao na milost Allahovu prema ljudima. Na kraju jednog podužeg hadisa Allah, dž.š., pita Poslanika: ,,Što želiš, što tražiš miljeniče?” A on, naravno, ne traži sebi ništa, nego izgovara: ,,Bože moj, Stvoritelju moj, ummet mi pokloni.” Allah mu slikovito ukazuje na jedno veliko more, na jedno veliko stablo, na jednu pticu i kaže: ,,To veliko more koje nema nigdje granice to je Moja milost, ono stablo je zemlja, a ona ptica je tvoj ummet, a ono što drži u kljunu to je grijeh tvog ummeta. Kad bi pao sav taj grijeh u more, bi li se primijetilo?” I onda kaže: ,,Tvojim dolaskom, večeras, trećini tvoga ummeta šaljem milost i opraštam, tvojim šefa’atom oprostit ću drugoj trećini, a trećoj trećini biti će oprošteno kad se susretnemo na Danu suda.”
Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje džehennemske. Amin!
Molim Allaha da nas učini od onih koji ćemo se kroz namaz sjećati Allaha i čuvati Njegove propise kako bi i nas Allah čuvao i kako ne bi pali u Njegov zaborav!
S obzirom da ova noć pada sutra navečer, bilo bi lijepo da sa svojim obiteljima, sa ženama i djecom u kući obavimo barem jedan zajednički namaz i prisjetimo se ovog događaja, ispričamo djeci o putovanju Muhammeda a.s. na Isru i Miradž i svemu onom što je Muhammed a.s. na tom putovanju proživio i vidio.
HADISI O MI’RADŽU KOJE MOŽETE KORISTITI U RAZGOVORU S DJECOM
-preuzeto s https://imam.ba/blog/2017/04/22/isra-miradz-u-tefsiru-ibn-kesira/
1. Imam Muslim bilježi u svom “Sahihu” od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dat mi je Burak. To je bijela duga životinja. Veća je od magarca a manja od mazge. Korača brzinom pogleda. Jahao sam ga dok nisam stigao do Bejtul-makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su privezivali Allahovi poslanici, zatim sam ušao u Mesdžid i klanjao u njemu dva rekata a onda izišao.
Nakon toga mi je došao Džibril i ponudio mi posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, pa mi je Džibril rekao: “Odabrao si (ono što simboliše) islam!”
Zatim smo uzdignuti na nebo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” “Ja sam Džibril”, odgovorio je. “Ko je s tobom?” – upitan je. “Muhammed” – odgovorio je. “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi dobro.
Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” “Ja sam Džibril!” – odgovorio je. Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da”- odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva tečića: Isa, sin Merjemin, i Jahja, sin Zekerijjaa – neka je Allahov mir na njih dvojicu – koji su mi izrazili dobrodošlicu i poželjeli mi dobro.
Zatim sam uzdignut na treće nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je Džibril. Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome je dato pola ukupne ljepote, koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro.
Onda smo uzdignuti na četvrto nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je ovo?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “A ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi je dobrodošlicu i poželio svako dobro. Allah Uzvišeni kaže: “i Mi smo ga na visoko mjesto digli.” (19:57)
Nakon toga smo dignuti na peto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. Odgovorio je: “Da.” Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro.
Zatim smo uzdignuti na šesto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril!” “A ko je s tobom?” – upitan je. Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu došlo poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi svako dobro.
Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril.” “A ko je s tobom?”, upitan je. Odgovorio je: “Muhammed.” Upitan je: “Je li mu dato poslanstvo?” Odgovorio je: “Da.” Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s., naslonjen leđima na Bejtul-Ma’-mur/ Nebesku Kabu u koju svakodnevno ulazi 70 hiljada meleka koji se više ne vraćaju. Zatim sam odveden do Sidretul-Muntehaa, čije je lišće bilo poput slonovih ušiju a plodovi poput velikog zemljanog vrča. Kada ju je prekrilo ono što je Allah htio da je prekrije ona se promijenila tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi bio u stanju da opiše njenu ljepotu. Allah mi je objavio nešto od Objave i propisao mi u toku svakog dana i noći pedeset namaza, pa sam sišao do Musa, a.s., koji me je upitao: “Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvojim sljedbenicima?” Odgovorio sam: “Pedeset namaza.” Rekao mi je: “Vrati se svome Gospodaru i traži olakšicu jer tvoj ummet to neće izdržati s obzirom da sam ja to isprobao na Izraelićanima.” Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga: “Gospodaru moj, olakšaj mojim sljedbenicima”, pa mi je smanjio za pet namaza. Vratio sam se Musam, a.s., i rekao mu: “Umanjio mi je za pet namaza.” Rekao mi je: “Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato se vrati svome Gospodaru i traži olakšanje.”
Neprestano sam se vraćao između svoga Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne reče: “Muhammede, njih je pet u toku dana i noći a svaki namaz piše se deset što čini pedeset namaza. Ko odluči uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga – upisat će mu se jedna nagrada, a ako ga uradi – upisat će mu se deset. Ako, pak, neko odluči uraditi neko negativno djelo, pa to ne učini – ne piše mu se u grijeh a ako ga učini – upiše mu se samo jedan grijeh.”
Spustio sam se do Musa, a.s., i rekao mu: “Vraćao sam se svome Gospodaru sve dok se nisam postidio.”
2. U predanju imama Ahmeda od Katade koji prenosi od Enesa ibn Malika da je Malik ibn Sa’sa pričao mu… spomenuo je hadis sve do riječi Muhammeda, a.s.: (2) “…Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao uši od slona, pa je rekao: “Ovo je Sidretul-Munteha.” Rekao je: “Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene a dvije vidljive. Upitao sam: “Šta je ovo, Džibrile?” Odgovorio je: “Što se tiče skrivenih, to su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih, to su Nil i Eufrat.” Rekao je: “A zatim je dignut do Bejtul-Ma’mura.”
3. U predanju Katade od Ebu- Hurejrea, r.a., stoji: /3/ Rekao je: “Rekao sam: Molio sam svoga Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan,predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: ‘ Ja sam zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima.’” Slično bilježe Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade.
4. U predanju koju bilježi Buharija u poglavlju o namazu, stoji: “…zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa kojeg su prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da bi zatim bio uveden u Džennet, u kome su bile ogrlice i đerdani od bisera a zemlja od miska.”
5. Muslim bilježi u svome “Sahihu” od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Jesi li vidio svoga Gospodara?” Odgovorio je: “Svjetlost/ Nur gdje god sam pogledao – pa kako da Ga vidim?!”
6. Od Muhammeda ibn Bešara sa lancem prenosilaca prenosi se do Abdullaha ibn Šekika, koji kaže: “Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.: ‘Da sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao bih ga. Upitao me je: ‘A o čemu bi ga upitao?’ Rekao je: ‘Upitao bih ga: ‘Jesi li vidio svoga Gospodara?’ Ebu-Zerr je rekao: ‘Već sam ga pitao pa je odgovorio: ‘Vidio sam svjetlost /Nur/.’” Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu Šurejka ima dodatak koji samo on prenosi, i podupire one koji smatraju da je Muhammed, a.s., vidio Uzvišenog Allaha. Taj dodatak su riječi: “Zatim se približio Silni, Gospodar Veličine, pa se nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže.” Stav Aiše, Ibn-Mes’uda i Ebu-Hurejrea, r.a., u shvatanju ajeta: “Zatim se približio, pa nadnio”, da se odnosi na viđenje Džibrila, ispravnije je. To je ono što zastupa El-Bejheki – Allah mu se smilovao – kao ispravno po ovom pitanju riječi Uzvišenoga: “Zatim se približio pa nadnio,” (53:8) odnosi se na Džibrila, a.s., kao što se potvrđuje u “Sahihu” Buharije i Muslima od Aiše, majke pravovjernih, od Ibn-Mes’uda, a također od Ebu-Hurejrea u Muslimovom “Sahihu”. Nije poznato razilaženje ashaba u tumačenju ovog ajeta.
7. U Muslimovom “Sahihu” stoji: “Ibn-Šihab je rekao: “Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu- Habbe el-Ensari govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zatim sam uzdignut do nivoa kada sam mogao čuti škripanje pera.”
8. Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “Pošto sam u laž ugonjen od strane Kurejšija kada sam bio uzdignut u noći Israa do Bejtul-Makdisa, stao sam u hidžru (polukrug) kod Kabe, pa mi je Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima, a gledao sam u njega.” Bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima.
9. Ibn-Šihab kaže da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman rekao: “Spremili su se – ili sličan izraz – ljudi od Kurejšija, otišli Ebu-Bekru i rekli mu: ‘Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio do Meke u jednoj noći?’ Ebu-Bekr, r.a., upitao je: ‘Zar je on to rekao?!’ Odgovorili su: ‘Da.’ Ebu- Bekr je odgovorio: ‘Ja svjedočim da ako je on to rekao da je istinu rekao.’ Rekli su mu: ‘Ti si mu povjerovao da je došao do Šama u jednoj noći a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo?!’ Odgovorio je: ‘Da, ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba.’” Ebu-Seleme kaže: “Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik.”
10. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: ‘U noći u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u Meki. Uplašio sam se znajući da ću zbog toga biti u laž ugonjen.’ Ostao je izolovan, tužan. Pored njega je prošao Allahov neprijatelj Ebu-Džehl, sjeo pored njega i ismijavajućim tonom, zapitao ga: “Je li se to što dogodilo?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da.” On je zapitao: “A šta to?” Odgovorio je: “Sinoć sam bio uzdignut.” Upitao je: “Gdje?” Odgovorio je: “U Bejtul-Makdis.” Ebu-Džehl reče: “Zatim si osvanuo među nama?!” Odgovorio je: “Da.” Ebu- Džehl nije ga pokušavao demantovati plašeći se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zaniječe svoj govor kada mu pozove narod, pa ga je upitao: “Šta misliš da pozoveš svoj narod da li bi im ispričao ovo što si meni ispričao?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da.” Ebu- Džehel je pozvao: “O potomci Ka’ba ibn Lua’ja!” Došli su mu u skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Džehl reče: “Ispričaj svome narodu ono što si meni ispričao.” Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Doista sam sinoć bio uzdignut.” Upitali su: “Gdje?” Odgovorio je: “Do Bejtul-Makdisa.” Primijetili su: “Zatim si osvanuo među nama?!” Odgovorio je: “Da.” Tada neki zapljeskaše rukama a neki staviše ruku na glavu izražavajući na taj način čuđenje. “Možeš li nam opisati Mesdžid?” – upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto i vidjeli taj Mesdžid. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i stavljen ispred kuće ‘Akila u koji sam gledao i tako ga opisivao.” Narod je uzviknuo: “Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!” Ovaj hadis bilježi i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-Džemile, a on je bio jedan od najpouzdanijih imama, dok El-Bejheki bilježi u hadisu od En-Nadra ibn Šumejla ibn Avfa.
11. U Muslimovom “Sahihu” od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /11/ “Kada sam bio u hidžru pored Kabe, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi ga je Allah predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu zapitali a da ih o tome nisam obavijestio i našao sam se u društvu Allahovih vjerovjesnika. Musa, a.s., klanjao je a bio je snažan i čvrst kao da je od ljudi iz plemena Šenue. Isa, a.s., klanjao je dok mu je najsličniji od ljudi bio Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsličniji od ljudi je vaš drug – tj. Alejhisselam lično – pa se približilo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u namazu. Kada sam završio rečeno mi je: ‘Muhammede, ovo je Malik, čuvar Džehennema.’ Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao.”
NAPOMENA
Ako se zadržimo na analizi svih ovih hadisa, dolazi se do saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., noćnog putovanja iz Meke do Bejtul-Makdisa slažu iako se riječi prenosilaca razlikuju. Oni koji smatraju da je svaki rivajet oprečan drugome tvrdeći da je noćno putovanje učinjeno više puta, daleko su otišli, čine čudne stvari, pribjegavaju onome gdje se ne mogu skloniti i nisu postigli željeno. Neki od potonjih generacija decidno su se izjasnili da je Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke do Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih sfera a treći put do Bejtul-Makdisa a odatle do nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tumačenjem misleći da su došli do izlaska iz tih nejasnoća, međutim, ovo je veoma čudno i daleko od onoga što bilježe prve generacije muslimana. Da se ovo više puta ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno obavijestio svoje sljedbenike i oni bi to ponavljanje zasigurno zabilježili.
Musa ibn ‘Ukbe prenosi od Zuhrija: “Isra se odigrala godinu dana prije Hidžre.” To isto potvrđuje ’Urwe. Es-Suddi kaže: “Šesnaest mjeseci prije Hidžre.” Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne spavajućem stanju iz Meke do Bejutul-Makdisa jašući na Buraku, pa kad je došao do vrata Mesdžida, privezao je životinju kod vrata a onda ušao u njega i klanjao dva rekata u počast džamiji (tehijjetul-mesdžid) u njenom pročelju. Zatim je uznesen na Miradž, a to je kao ljestve sa prečkama preko kojih se penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a zatim do preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom nebeskom prostranstvu dočekali su ga njegovi stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim nebeskim prostranstvima shodno njihovim položajima i stepenima, sve dok nije prošao pored Musa, a.s., onoga s kojim je Uzvišeni Allah razgovarao, na šestom nebeskom prostranstvu i Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom nebeskom prostranstvu. Nakon toga je prevazišao i njih i njihove položaje, kao i položaje ostalih vjerovjesnika, sve dok nije došao do nivoa na kome je čuo škripanje pera tj. pera sudbine.
Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, također, zeleno uzglavlje – Refref – koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-Ma’mur (Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s., graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog leđima na nju. U ovu Nebesku Kabu svaki dan uđe 70 hiljada meleka koji u njoj ibadet čine i ne vraćaju se u nju do Sudnjeg dana.
Vidio je Džennet i Džehennem. Allah mu je tamo propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje spram Svojih robova, smanjio na pet. U ovome je veliko pridavanje važnosti namazu i njegovom značaju. Zatim je spušten do Bejtul-Makdisa, a s njim su spušteni i vjerovjesnici sa kojima je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo njegovo vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu na nebu, ali predaje koje dominiraju ukazuju da je to bilo u Mesdžidul-Aksau. Po nekim predajama taj namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u Mesdžid a uočljivo je da je to bilo nakon njegovog povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u njihovim stanovima, pitao je o njima Džibrila, za svakog ponaosob, a Džibril ga je o njima obavještavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio pozvan u nebeske visine da se propiše njemu i njegovom narodu ono što Allah želi. Nakon ispunjenja ove Allahove želje, sakupljen je on sa svojom braćom vjerovjesnicima da bi im se manifestirala njegova počast i prednost nad njima njegovim predvođenjem u namazu, na što mu je Džibril aludirao.
Nakon toga izišao je iz Mesdžidul-Aksaa uzjahao, Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru. A Allah najbolje zna!
Zatim su se ljudi razišli u tome: Da li je Isra bila i tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u tom pogledu. Većina učenjaka se slaže da je Isra bila i tjelesno i duhovno, u budnom stanju a ne u snu. Oni ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije vidio u snu a nakon toga i u javi doživio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije sanjao a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore. Isra i Mi’radž dogodili su se u budnom stanju i stvarno nakon toga a najbolji argument za to su riječi Allaha Uzvišenog: “Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidi-Harama u Mesdžidi-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili.”
Slavljenje i uzdizanje (tespih) vezano je za velike događaje. Da je to bio san, ne bi to bilo nešto veliko, niti nešto čemu bi se pridavala tolika važnost, niti bi nevjernici Kurejša pohitali da ga u laž utjeruju niti bi grupa novopridošlih muslimana zbog sna odbacila islam nakon što ga je prigrlila. Također, “’abd”/rob podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvišeni kaže: “Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba.” On, također, kaže: “A prizor koji smo ti pokazali samo smo ljudima iskušenjem učinili.”
Ibn-Abbas kaže: “To je viđenje očima koje je pokazano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u noći u kojoj je bio prenesen.” Ovo bilježi Buhari.
Allah Uzvišeni kaže: “Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio.”(53:17) Pogled je instrument bića, a ne duše. Također, on je jahao na Buraku, zasljepljujućoj bijeloj životinji koja je blistala. Ovo je svojstveno tijelu, a ne duši, jer duša u svome kretanju nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A Allah najbolje zna!
VAŽNA NAPOMENA
Hafiz Ebu-Ne’im el-Asbehani u knjizi “Delailu En- Nubuveti (“Dokazi poslanstva”) prenosi posred-stvom Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko, sljedeće: “Kada je Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaži njegovu misiju rekavši mu: “Vladaru zar nećeš da te obavijestim o onome po čemu ćeš saznati da je on lažljivac?!” Upitao je: “A šta je to?” Ebu-Sufjan je odgovorio: “On smatra da je izišao iz naše zemlje, zemlje Harema jedne noći i da je došao do ovog vašeg mesdžida, mesdžida Ileje i da nam se vratio te noći prije jutra.” Rekao je: “Svećenik je bio pored cara i rekao: “Znam za tu noć.” Kajser ga je pogledao pa mu je rekao: “Kako znaš to?” Rekao je: “Nisam spavao noću sve dok ne bih pozatvarao sva vrata mesdžida. Kada je bila ta noć sva sam vrata osim jednih pozatvarao. Njih nisam mogao. Pozvao sam u pomoć sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi ih zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se borili sa planinom. Pozvao sam stolare koji su pogledali vrata i rekli: “Doista je na ova vrata pao nadvratnik i zid, te ih ne možemo pokrenuti sve do jutra. Pogledali smo odakle je došlo, vratio sam se i ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam ustao, rano ujutro sam otišao do tih vrata i vidio kamen koji je bio u uglu mesdžida probušen, a na njemu je bio trag od vezanja životinje. Rekao sam svojim drugovima: “Ova vrata je sinoć mogao zadržati samo Poslanik. Klanjao je sinoć u našem mesdžidu…” i spomenuo je kompletan hadis.
ZAKLJUČAK
Hafiz Ebu el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je: “Tevatur-predanjem došao je hadis o Israu od Omera ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra, Malika ibn Sa’sa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa, Šedada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka’ba, Abdurrahmana ibn Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije, Abdullaha ibn Omera, Džabira, Huzejfe, Burejde, Ebu-Ejjuba, Ebu-Umame, Semure Ibn Džunduba, Ebu-Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Aiše i Esme, kćerki Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na sve njih. Idžmaom su se muslimani složili o hadisu Israa a odbacili su ga bezbožnici i nevjernici: “Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (61:8)
